Otkad pamtim, pričam sa Anđelima.

Postavljam pitanja, zahvaljujem, tražim i dozvoljavam im da mi se obraćaju. Iako sam u mlađoj dobi zbog te komunikacije i sama sebi bila čudna i osjećala sam da sam drugačija od svojih vršnjaka i nisam se osjećala nimalo posebnom. Naprotiv, povlačila bih se u sebe, smatrala se nedostojnom da budem u društvu onih “boljih” od mene pa sam tako zavoljela samoću. I danas cijenim te trenutke samoće i volim ostati sama sa svojim mislima mada danas shvaćam…… Nisam ja ta koja je čudna , drugačija ili posebna. Ja sam jednostavno ona koja nije dozvolila uvjerenjima drugih da ju zatvore. Šapat Anđela je uvijek bio glasniji od onih u mom okruženju.

Oduvijek su mi se obraćali. A ja bih slušala. Kada sam bila mlađa voljela sam se igrati sa njima na način da ih nešto pitam ili zamolim i gledam na koji će mi način odgovoriti. Znali su da ih pozorno slušam i odgovori bi vrlo brzo dolazili u raznim oblicima. Ponekad bi manifestirali ispred mene upravo ono što sam poželjela a ponekad bih čula odgovor (najčešće mi šapću u desno uho). 🙂

Ta se komunikacija nastavila sve do danas i još uvijek traje. Danas ja pomažem drugima u komunikaciji sa tim divnim bićima i to upravo zbog toga što su mi oni tako šapnuli. Dugo sam odolijevala tome da mi prenošenje njihovih poruka bude poziv, da radim s ljudima i dozvolim da i moji Anđeli kroz mene rade s ljudima ali na kraju sam ih poslušala i sada već nekoliko godina Anđele aktivno koristim ne samo privatno već i poslovno. Pomažući drugima.

Komunicirati sa Anđelima se ne može naučiti. Komunikacija sa Anđelima nam je u prirodi. Komunikaciji sa Anđelima vas se može podsjetiti, to nije nešto što trebate naučiti. Vi već komunicirate sa Anđelima ali niste uvijek toga svjesni.

I zato, dozvolite sebi da se otvorite za tu predivnu dvosmjernu komunikaciju i prisjetite se kako vaša Duša to oduvijek radi.

I, kao što ja volim reći… Nije pitanje obraćaju li vam se Anđeli već jeste li ih spremni čuti!